| Nije teško položiti prvu pomoć i meni je to uspjelo od prve, kao i većini ekipe koja je tog užasno vrućeg dana došla odgovoriti na ta tri pitanja. V uskom HAK-ovom hodniku narivalo nas se podosta. Čekanje od dva sata da bi pred ispitivačicom bil dve minute, čini se pošteno samo ako projdeš. Na ispit ulaze dve po dve osobe. Pitanja su brzopotezna i jedini savjet koji mogu dati budućim polaznicima je da pročitaju tu tanku malu knjigicu bar jemput i da na pitanja odgovaraju izravno, bez okolišanja i pametovanja. S menom je u sobi bil neki dečec koji je prvu pomoć shvatil preveč olako, pa je opal ko kruška radi kompresivnog zavoja. Morala sam odgovarati i na njegova pitanja, tak da sam sve skupa dobila 5 pitanja za odgovoriti!
Nikoga nisu silili da demonstriraju zavoje, možda i zato jer nas je bilo tak puno. Sve u svemu, ovaj dio vozačkog ispita bil je lagan.
Ali ono kaj me čeka... Ne čini mi se nimalo lagano. Uskoro bum prvi put za volanom, na pravoj cesti.
|